Mile Kitić rođen je u Ceranima, u Bosni i Hercegovini, gdje i danas rado ode. Kuća u kojoj je folker odrastao je srušena, ali je na njenom mjestu sazidao novu, u kojoj živi njegova snajka Bojana.
Mještani kažu da pjevač često dolazi, veseo je, kulturan i svi ga vole. Marta Savić rođena je u Vrnjaku, u blizini rodnog mjesta svog muža, pa ne čudi što i ona povremeno dolazi s njim u rodni kraj. Njihovu kćerku Elenu Miletova familija i ne viđa, ali je njegova nasljednica iz prvog braka Sanja kao mlađa dolazila. Ekipa Kurira posjetila je ovo mjesto, gdje su porazgovarali s Miletovim bratom Nemanjom Kitićem. On je, kako je ispričao, pomogao svom mlađem bratu kad su im roditelji bili u Americi tako što je uzeo starateljstvo nad njim i odškolovao ga.
– Imao je 13 godina kad su nam roditelji otišli u Ameriku. Ja sam tada živio u Sarajevu, gdje sam radio. Došao sam po njega i poveo ga kod sebe. On je tamo išao u Tehničku saobraćajnu školu. Bio je nestašan, kao i svi ostali dječaci. Bilo je tu prepirki, hoće da ide u školu, neće. Želio sam da nastavi da se obrazuje, htio sam da poslije srednje škole ide na fakultet u Ljubljanu. Međutim, on je otišao na to muzičko obrazovanje. Učio je sa Jocom Petkovićem, počeo je s kafanama, poslije je išao u vojsku i kad se vratio, nastavio je s muzikom. Kada je imao dvadesetak godina, otišao je na čuveni festival Ilidža – započeo je Nemanja razgovor, pa nastavio:
– Ima jedna anegdota. Dolazim ja kući jedno veče, a moja supruga plače. Kaže, Mile ostavio pismo, otišao je od nas. Nije prihvatio što sam ja rekao da muzika ne može da bude zanimanje, da mora na fakultet, pa je pobjegao. Imao je jedan hotel, ali Mile nije imao ličnu kartu i zbog toga nije mogao da uzme sobu. Otišao sam kod svog drugara u SUP i kažem mu o čemu se radi i tako se vratio Mile – priča folkerov stariji brat i dodaje:
– Kasnije, on se oženio, dobio kćerkicu Sanju i otišao je kod roditelja u Ameriku. Bilo je njemu fino tamo, ali se vratio, ipak nije to naše područje. Možeš tamo pjevati i zaraditi pare, ali nije to to. Bio je tamo jedno vrijeme sa suprugom Bosom i kćerkom. Vratio se i pridružio se Južnom vetru, koji je tada već bio ozbiljna muzička kuća. Poslije je otišao u Beograd – prisjetio se Nemanja. On kaže da je Mile krio od njega da puši:
– Idem ja pored benzinske pumpe, i vidim ga da puši. Nije imao gdje i gurne cigaru u rukav. Gledam ja progoriće rukav, tu je benzinska pumpa. Svašta je moglo da se desi. A jednog dana ulazim ja u kupatilo, vidim ima dima, kad on zamotao cigare i sakrio u vodokotlić – kroz smijeh je ispričao Kitić, koji ističe da je Mile dosta pomogao svom rodnom kraju.
– Dođe on da nas obiđe, ili kada pjeva u blizini odem ja njega da vidim. Mile je strašno emotivan, on mnogo voli ovo područje. Uz pomoć opštine napravio je ovdje dio asfalta, gleda i meni i bratu da pomogne kada god treba. Što se toga tiče, on je dosta odgovoran – ponosno je završio razgovor Miletov brat.
– Mile je ovdje iz Cerana, u dobrim smo odnosima. Kada dođe ovdje sa svima je super odnosima, mi smo čak dalji rođaci preko njegove majke. On je normalan čovjek, kao i svi mi. Nekada dođe sa društvom, nekada sam, Elenu nisam vidio u posljednje vrijeme. Martu sam upoznao, kada dođu na vikend najnormalnije se ponašaju, zapale neki roštilj kod Miletovog brata Pere i druže se. Nekada se čuje i muzika, zapjevaju… – rekao je Srđan, pa dodao:
– Nisam se ja družio sa njim u mladosti. Mi nismo ista generacija, ja sam dosta mlađi, i onda se nismo družili ranije. Mi smo svi ponosni na Mileta Kitića, on je naš idol ovdje, obilježio je naše mjesto sa svojim hitovima. Čovjek je kralj, svako treba da ima takvog jednog čovjeka. Slušamo njegove pjesme ovde na veseljima. Mi smo navikli da on dođe, ponekad odem da se pozdravimo, ne trčimo svi kada stigne… – rekao je folkerov rođak i komšija Srđan.
– Mile je brat mog pokojnog supruga. Ovdje je bila kuća u kojoj je rođen. Kada je on otišao, ta kuća je srušena, i ovo sve je kasnije napravljeno. Imam pored njega još dva djevera. On je zauzet, ali dođe kada god ima vremena. Vidi se da ga vuče rodno mjesto. Ima on ovdje prijatelje sa kojima se vidi. Nije Elena nikako dolazila ovdje, Sanja, njegova drugak ćerka, dok je bila mlađa je dolazila. Elenu nikako nisam vidjela, otišla je kada je bila beba. Pričao mi je Mile da i Elena pjeva, ponosna sam na njih. On je bio dobro dijete, baš dobro dijete. Kada sam ja došla u ovu kuću, Mile je išao u osnovnu školu. Bio je jako fino i pametno dijete. Volio je da uči i svira gitaru, svirao je i frulu. Nismo mogli ni zamisliti da će biti ovakva zvijezda. Stariji brat Nemanja mu je dosta pomogao – kazala je Miletova snajka Bojana za Kurir.
Izvor: Kurir
