Kada zaboravimo na nesreću, i naši će se političari vratiti onome što najbolje znaju – sukobima
Stravične poplave koje su zahvatile našu zemlju, a u kojima je najteže nastradala Jablanica, ujedinile su Bosnu i Hercegovinu. Čak i oni najgori među nama pokazuju da su u stanju biti ljudi i l empatiju i solidarnost staviti na prvo mjesto.
Iako nije pogodilo teritorije RS, Milorad Dodik odlučio je proglasiti dan žalosti u Republici Srpskoj. Sve stranke iz Federacije u petak su otkazale sve svoje predizborne aktivnosti te nisu zloupotrebljavala poplave za međusobne optužbe i političke poene.
Građani iz BiH i regiona prikupljaju pomoć za stradala područja, muzičari otkazuju svoje zakazane nastupe, obični građani skupljaju milione KM pomoći u novcu i robi i volonterski pomažu.
Dobri ljudi
UIuistinu, građanima Bosne i Hercegovine ne nedostaje humanosti,.
Dovoljno je spomenuti Udruženje Pomozi.ba. Nije postojala akcija ovog udruženja u kojoj se nisu skupili novci za pomoć nekom od unesrećenih sugrađana, sa stotinama hiljada Bosanaca i Hercegovaca koji su svakodnevno spremni odreći se dijela svog novca da pomognu bližnjem.
Narod smo koji ne ostavlja svoje komšije gladne i koji je tu kada treba pomoći, zajmiti, spasiti, utješiti. Ali, i narod smo koji gotovo isključivo u nesrećama i problemima pokazuje svoje najbolje lice i ljudske kvalitete.
A onda opet vrlo lako postajemo surovi, bahati, nasilni, pakosni i zlonamjerni jedni prema drugima.
Možda probem leži u toj našoj prokletoj, bezgraničnoj emitivnosti koja nas uporno sprečava da budemo ljudi razuma i sredine, čineći od nas stvorenja koja su istovremeno i najbolja i najgora, sve zavisno od toga kakvi emotivni podražaji nas gone. Ako ti podražaji probude solidarnost i ljubav, onda smo najbolji ljudi, braća i komšije. Ako probude ljutnju i bijes, isti ti ljudi koji su do jučer bili najbolji, braća i komšije, u stanju su u trenu postati najveći krvoloci prema bratu i komšiji.
Ljudi emocija
Stoga bi nam ove nesreće mogle poslužiti kao nauk, prije svega onim na pozicijama moći, kako se ipak može biti prije svega čovjek i svojim primjerom služiti kao pozitivan primjer kako se ponašati – ljudski, solidarno, ujedinjeno, bez teških riječi, uvreda, verbalnih napada i omalovažavanja.
No, osim za stradale i njihove porodice, nesreća će za većinu nas ubrzo proći, a misli i djela će nam zaokupiti neke druge teme i aktivnosti.
Kada zaboravimo na nesreću, i naši će se političari vratiti onome što najbolje znaju, što donosi lajkove, prostor u medijima i na kraju glasove – međusobnim prepucavanjima, uvredama, blokadama, prevarama, ukidanjima i otcjepljenjima…
I državu držati u prošlosti, a stanovništvo u stanju psihoze neprekidnog rata. Psihoze uz koju će se bez reakcije krčiti šume, nicati stambeni objekti u vodozaštitnim zonama, ignorisati klimatske promjene i praviti kamenolomi. Dok nas sljedeći put ne zatrpaju.
avaz.ba
