Sadik Hasanović se s gorčinom sjeća “Zvezda Granda”: Saburao sam i čekao da sve prođe

448

Ima ona narodna, „kada ti dragi Bog uzme na jednoj strani, da ti na drugoj“. Ili, kada se jedna vrata zatvore, otvore se neka druga. Veća, ljepša i raskošnija.

Tako se desilo u životu mladog i izuzetno popularnog i talentiranog pjevača narodne muzike iz BiH, Sadika Hasanovića. Svi oni koji prate medije, društvene mreže upoznati su sa svim onim što se ovom mladom momku dešavalo, ali uzdignute glave je sve to prebrodio.

Na koga si ti „povukao“ po pitanju pjesme?

-Na babu sam povukao. Moj otac je dobar muzičar, pjevač, a bio je i moj djed. Pa, se i ja nadam da će dragi Bog da da, da i ja jednog dana imam sina, pa da i on povuče na mene, da bude dobro pjevao. Ali, prije svega da bude živ i zdrav, pa onda sve ostalo.

Kada se osvrneš na ono što se dešavalo u ZG, kako sada gledaš na sve to?

-Prije svega bih rekao da je to bio jedan od najtežih perioda u mom životu, a isto tako i za moje roditelje. Ogroman pritisak od medija bio je nepodnošljiv. Bogu hvala sve je to sada iza mene. Bio sam izgubljen u svoj toj situaciji, samo sam se molio da sve to stane, prođe, pa ne moram više nikada mikrofon u ruku uzeti i zapjevati. Samo sam želio da mi se opet vrati moj normalan život. Bilo je što je bilo, idemo dalje. Saburao sam i čekao da sve to prođe i, Bogu hvala dočekao.

Kažu da u najtežim momentima u životu, čovjek shvati ko su mu istinski prijatelji?

-Većina mojih prijatelja i kolega bili su uz mene i tu ne želim dušu da griješim. Ali, isto tako moram da kažem, od nekih osoba od kojih sam očekivao podršku, ona je jednostavno izostala. Imao sam jednog prijatelja, još iz škole sa kojim sam bukvalo provodio 24 sata dnevno, pa me najviše dirnulo što od njega nisam nikada ni jednu poruku podrške dobio. A, bilo je opet onih od kojih nisam ništa očekivao, pa su mi se javili. Ali, možda je sve to trebalo tako da se desi, da mi eto danas dobro ide. Hvala „onom odozgo“, dragom Bogu na svemu.

Ko ti je bio ili ko ti je uzor u karijeri?

-Za mene je Šerif Konjević kralj. Imao sam čast i zadovoljstvo da ga upoznam, dao mi je i još mi daje dobronamjerne savjete. Za mene je Šerif idol i kralj. Cijenim sve moje kolege, pjevače, respekt prema svima, ali Šerif je Šerif.

Veoma često pominješ „dragog Boga“, da li si vjernik?

-Da, jesam. Osoba sam koja je malo više naklonjena vjeri, ali ja to držim za sebe, to je ipak moja privatna stvar. Nikome to ne govorim takve stvari, treba da budu privatnost svake osobe. Volim svoju vjeru, a poštujem tuđu.

express.ba