“Iskopali” smo intervju Safeta Sušića iz 1983. godine
Nedjeljni ilustrovani list “Svijet” izdat u Sarajevu u svom izdanju od 2. maja 1983. godine donio je intervju sa tada 28-godišnjim Safetom Sušićem. Intervju je radio novinar Boro Glušac, godinu poslije Sušićevog transfera u PSG.
Sušić govori o PSG-u, Sarajevu, životu u Parizu sa djevojkom Almom, ali zanimljivo i tadašnjim problemima koje je imao u reprezentaciji Jugoslavije u koju nije pozivan.
Sušić je (po)stao Susik
Park Prinčeva je dobio svoga fudbalskog princa. Sarajlija, privremeno Parižanin, Safet Sušić, zablistao je u punom sjaju na fudbalskoj sceni „grada svjetlosti“ u dresu PSG-a. Sušićev autogram za ovaj klub koštao je Parižane 850.000 dolara, uz namješten stan i automobil. Koševo je ostalo bez svoga ljubimca, ali sada hiljade Parižana hrle na „Park prinčeva“ da se dive majstorijama svoga novog ljubimca.
„Igrao sam u dresu Kolna protiv Sušića kada je debitovao u dresu PSG-a“, govori bivši jugoslavenski reprezentativac Edhem Šljivo.
„Gledaoci su prosto upijali svaki njegov potez. Mada nas je na terenu bilo dvadeset i dvoje, imao sam osjećaj da se utakmica igra samo zbog Sušića, i da je on jedini glumac na fudbalskoj pozornici, a da svi ostali statiramo. Igrao je odlično, a vrhunac je bio kada se poigrao sa našom odbranom i izašao sam pred Šumahera. Dva puta ga je bacao na „lažnjak“, onda ga zaobišao i sa gol-linije gurnuo loptu u mrežu. U gledalištu je prvo nastao muk, a zatim neviđene obacije i skandiranje „Susik – Susik“, što je bio znak da je Pariz dobio novog fudbalskog idola.“
Safet Sušić je u dresu PSG-a odigrao dvanaest prvenstvenih utakmica, od čega je bilo sedam pobjeda, tri su završene neriješeno, a pretrpljena su samo dva poraza. Bez sumnje, predsjednik Kluba Boreli napravio je dobar potez angažujući jugoslovenskog fudbalera.
„Zadovoljan sam, čak bih rekao oduševljen“, ističe Safet Sušić.
„Osvojili smo u drugom dijelu prvenstva isti broj kao i nedostižni Nantes, osiguravši treće mjesto i izlazak na evropsku fudbalsku scenu. Nemam ni jedne riječi zamjerke na bilo koga u klubu, od predsjednika Borelija, trenera Pejroša do igrača. Možda sam imao i sreće što su svi u ekipi došli sa strane, ni jedan jedini nije ponikao u PSG-u, pa se svi osjećamo podjednako domaćinima i strancima. Što se tiče jezika sada ni tu nema problema, jer sam prilično savladao francuski. Osim toga, na terenu uglavnom govorimo fudbalskim jezikom. Prije mečeva trener Pejreš nam na tabli nacrta zaduženja u igri pa nema ni tu mnogo filozofije. Igram trećeg špic igrača, iza Rošetoa i Kista, ali četvrtog veznog, bez obaveza da budem u gol-šansama, ali zato moram da stvaram prilike drugima.“
Sušić je u žiži interesovanja pariške sportske javnosti. Komentari i naslovi poput onih „Genijalni Sušić“, „Sušić diriguje – ostali igraju“, „Hvala Jugoslovenu“, „Sa Sušićem smo veliki“, svakodnevno se pojavljuju u štampi. Ipak, on izbjegava novinare.
„Uvijek sam pokušavao da pobjegnem od popularnosti, da ne budem u centru pažnje. Ne volim da mnogo kontaktiram sa ovdašnjim novinarima. Ne, nemam ništa protiv njih, oni dobro rade svoj posao, ali zbog nedovoljnog poznavanja jezika izjave preokrenu kako žele i kako im odgovara da „zapale“ javnost. Bilo je i o meni raznog pisanja, ali u globalu, zadovoljan sam.“
Dok se šeta kejovima Sene, misli Safeta Sušića često odlete ka Sarajevu i prvoligašu sa Koševa.
„Ponekad pravim porađenje između Sarajeva i PSG-a. Pariški klub je zaista veliki, vrlo bogat i sa sjajnim uslovima za razliku od Koševa. Ali, moje je mišljenje da je ona generacija Sarajeva, koja je igrala u Kupu UEFA protiv Hamburga, bolja od ove sadašnje pariškog tima. Međutim, velika je razlika u poimanju profesionalizma. Osim toga, u PSG-u nema posebnih kondicionih treninga. Sve se obavlja samo sa loptom.“
Pariški dani jugoslovenskog internacionalca počinju rano, jer je svako jutro trening. Sušić je poznat kao spavalica pa tu to teško pada.
„Ranije liježem. Navijem sat, pa eto, nekako ustanem da bih u devet već bio na treningu. Teško progledam, ali kad udarim prvu loptu, sve je već lako. Da kažem iskreno, nisam se još adaptirao na ovdašnji način života, mada mi je lakše jer je sa mnom i djevojka Alma. Tek kada sam došao mnogo mi je pomogao jedan momak po imenu Borislav Borej, koji ovdje igra u jednoj nižerazrednoj ekipi. Moj stan je udaljen od centra Pariza 15 – 20 km i rijetko ga napuštam, osim kad idem na treninge. Uveče ponekad izađem u restoran na večeru. Ovdje pravi „noćni život“ počinje tek oko ponoći a, pošto valja rano ustati, i ne pokušavam da ga okusim. Teško mi pada i hrana, osim kada kuha Alma, mada sam deset godina bio samac i navikao da se hranim po restoranima i jedem „suve“ šnicle. Ali, ima razlike i među šniclama.“
Kao zvijezdi pariškog fudbala Sušiću je otvoren put među „kremu“ društvenog i kulturnog života glavnog grada Francuske.
„Žao mi je što nas je napustio Belmondo. On više nije u našoj upravi, već je član nižerazrednog Rasinga. Među simpatizerima kluba su poznata imena, glumci pjevači. Ali, za sada sam imao priliku samo da upoznam Enrika Masijasa. On je ovdje vrlo popularan, a jednom prilikom je došao u svlačionicu da mi čestita na igri, i od tada smo dobri prijatelji. Upoznao sam se i sa gradonačelnikom Pariza Širakom, koji je rekao da mu je posebno drago da u klubu kojeg voli igra sa tolikim uspjehom i jedan Jugoslaven.“
„U Parizu divan restoran imaju i braća Ivanovići, a drago mi je što ću se uskoro sresti i sa Draganom Nikolićem i Milenom Dravić, koji ovdje rade. Sa njima ću učestvovati na usmenim novinama u Klubu Jugoslovena.“
U poznatom „L’ekipu“ objavljena je informacija da Sušić sigurno seli na kraju sezone u Italiju, jer se nekoliko klubova iz ove zemlje prosto utrkuju ko će ga dovesti.
„To sam i ja načuo, ali ništa zvanično nisam razgovarao. Znam samo da Roma nudi šest puta veće pare nešto je je dao PSG za moj transfer. Rimljani imaju sjajan tim, igraće u Kupu šampiona i mislim da bih prihvatio takvu ponudu, mada ni Inter i Torino nisu bez šansi. Za sada je sigurno da imam ugovor koji me veže za Parižane još godinu dana i sve moje misli su trenutno vezane za ovaj klub. Govori se da će u PSG doći Ziko, Platini i nekoliko francuskih reprezentativaca. Boreli je vrlo sposoban i moguće je da on realizuje te transfere. Kakav bi to paklen napad bio u kojem bih igrao sa Platinijem, Zikom i Rošetom!“
Francuzima nije jasno kako Sušića nema u našoj reprezentaciji. Govorilo se da će Veselinović prilikom gostovanja u Parizu razgovarati sa Sušićem, zatim da je on, navodno odbio taj poziv…
„Mada je u to vrijeme bila prava hajka na Petrovića i mene, ja sam u ugovoru stavio klauzulu da u svako doba mogu da se javim za potrebe jugoslovenske reprezentacije. Očekivao sam, nekako ljudski, da će Veselinović da porazgovara sa mnom kada je došao u Pariz, ali istina je u tome da ni nijedne jedine riječi nismo prozborili. Došao sam noć prije meča u hotel gdje su bili naši igrači da im zaželim dobrodošlicu. Za jednim od stolova bio je i Veselinović, ali nije našao za shodno da mi se uopšte obrati. Kasnije je poručio preko treće osobe da ga čekam poslije utakmica i da imamo važan razgovor. Ali, poslije onakvog debakla, brzo se izgubio, kao da je propao u zemlju, i od razgovora nije bilo ništa.“
Navodno ste izjavili da ne želite „plavi“ dres?
„Nikada nisam izjavio da ne bih igrao u reprezentaciji, samo je istina da bih se zamislio kada bih morao biti član ove selekcije koja je igrala u Parizu. Poslije utakmica, pognute glave išao sam na treninge svoga tima. Od onih koji su igrali sa mnom ostali su samo Zajec i Svilar, a dobar dio ostalih i ne poznajem. Ovakav sastav nema ni teoretskih šansi u kvalifikacijama, samo je pitanje šta i koliko se toga može promijeniti. Sigurno će biti lakše kada se vrate Slišković, braća Vujović i Gudelj, a moje je mišljenje da mora biti mjesta i za Halilhodžića, prvog centarfora francuskog prvenstva, koji igra zaista velemajstorski.“
Naš razgovor je završen oko ponoći, upravo kada je noćni život Pariza tek počinjao da se budi. Sušić je krenuo na spavanje, jer ga je ujutro čekalo novo druženje sa fudbalskom loptom, koja je i u dalekom Parizu njegov nerazdvojni prijatelj.
(Reprezentacija.ba)
