Ćiro je Papetu napravio ekipu” vrlo je čest stav navijača BiH, no argumenata za takvo mišljenje gotovo da nema
“Ćiro je Papetu napravio ekipu” vrlo je čest stav navijača BiH, no gotovo da nema argumenata da je Miroslav Blažević kreator generacije BiH koja se 2014. plasirala u Brazil.
Iako se legendarnom Miroslavu Ćiri Blaževiću može podići spomenik za lijepe trenutke 2009. godine i što je reprezentaciju vratio u žižu interesovanja javnosti nakon što ju je preuzeo u situaciji bojkota gotovo svih najvažnijih igrača, činjenice govore kako je trenerski gledjaući plasman u Brazil 2014. godine zasluga Safeta Sušića.
Iako je Ćiro preuzeo reprezentaciju u jako lošem ambijentu, nije baš ni Safet Sušić zatekao preidealno raspoloženje u i oko reprezentacije. Bivši selektor je nakon baraža protiv Portugala “ozbiljno zakuhao” sa Zvjezdanom Misimovićem i porodicom Miralema Pjanića, što su u tom trenutku bile afere koje su uveliko potresle reprezentaciju BiH. Uz to opšta atmosfera unutar tima nije bila na profesionalnom nivou. “Nedostaje nam profesionalizma u organizaciji, nekada ne mogu doći do svoje sobe od navijača i novinara” žalio se tada Misimović.
Uz Sušića se promijenio i način rada u reprezentaciji. U hotel reprezentacije nije više mogao ući i “kunto i panto”, novinari su gurnuti na distancu, igrači su sada imali mir.
Ali vratimo se na igru i taktiku, kao jedini važan argument.
Taktički gledano, Safet Sušić je potpuno promijenio ekipu po svojoj trenerskoj ideji.
Iz formacije 3-5-2 reprezentacija je prešla u formaciju sa četiri igrača u zadnoj liniji, najčešće onu 4-2-3-1. Uz one igrače koje su selektirali rahmetli Ibro Zukanović u mladoj, te kasnije Fuad Muzurović u A selekciji poput Džeke, Ibiševića, Salihovića i Rahimića, te Spahića koji je debitovao kod Bake Sliškovića, Safet Sušić je do kvalifikacija za Brazil imao više od deset “svojih igrača” koji su nosili igru reprezentacije.
Već u kvalifikacijama za EURO 2012, sastav se značajno mijenja, pa u svojim prvim kvalifikacijama Pape više ne računa na više od pola do tada Ćirinih udarnih igrača – Nadarevića, Muratovića, Ibričića, Berberovića, Supića, Damjanovića, a manje šanse za igru su i Jahić, Radeljić, Vladavić…
Pape u tim kvalifikacijama dovodi Lulića iz Young Boysa i Mujdžu iz Freiburga, a već kao maloljetnog prepoznaje Bešićev talenat i daje mu minutažu. Svojim imenom uspijeva vratiti i Papca u reprezentaciju. Pravu ulogu u reprezentaciji kod Papeta dobija Miralem Pjanić, a Pape “iz naftalina” vadi i Adnana Zahirovića koji kao igrač Spartak Nalchika ima sve značajniju ulogu.
To da je npr. veznjak Zahirović uspješno čuvao na desnom beku Ronalda u baražu, ili da je veznjak Salihović uspješno igrao lijevog beka govori da je Sušić znao prepoznati puni potencijal igrača, ali više i to da se naša reprezentacija morala krpiti i da nije bila toliko jaka koliko se to danas smatra.
Do historijskih kvalifikacija za SP 2014 broj “Papetovih igrača” još je veći. Sada su tu još Vranješ, Vršajević, Bičakčić, Šunjić, Stevanović, Višća, Hajrović, a iz Ćirinog, odnosno Zukanovićevog (U21 BiH) i Muzurovićevog mandata tu su još sa značajnom ulogom Džeko, Spahić, Rahimić, Ibišević i Salihović…
Da je Safet Sušić možda imao još malo sreće da ima ključne igrače zrelosti kakve su danas pa da ne kasne neopravdano na pripreme reprezentacije ili prave druge neprofesionalne poteze, ili npr. da je Mensur Mujdža imao manje problema sa povredama, BiH je pod njegovim vodstvom mogla još i više… Da ne govorimo o autogolu Kolašinca protiv Argentine, ili poništenom golu i toliko propuštenih prilika na otvaranju protiv Nigerije… No to i nije tema ovog teksta.
Tema je ta da uz svo poštovanje i neizmjernu ljubav prema Ćiri Blaževiću, trenerske zasluge za plasman reprezentacije BiH idu na račun Safeta Sušića.
Naravno djelomično i njegovih prethodnika, Ćire Blaževića, Fuada Muzurovića, ali i već spomenutog rahmetli Ibrahima Zukanovića koji je u mladoj reprezentaciji BiH selektirao Džeku, Ibiševića, Salihovića…
Minutaža u Kvalifikacijama i baražu za SP 2010:
Edin Džeko – 1074 minute
Safet Nadarević – 900
Samir Muratović – 877
Sejad Salihović – 870
Elvir Rahimić – 855
Emir Spahić – 848
Zvjezdan Misimović – 789
Senijad Ibričić – 785
Sanel Jahić – 720
Vedad Ibišević – 611
Kenan Hasagić – 523
Džemal Berberović – 500
Nemanja Supić – 450
Dario Damjanović – 352
Miralem Pjanić – 288
Zlatan Muslimović – 283
Admir Vladavić – 242
Boris Pandža – 240
Ivan Radeljić – 180
Zlatan Bajramović – 155
Adnan Mravac – 120
Goran Brašnić – 107
Haris Medunjanin – 45
Velibor Vasilić – 22
Mirko Hrgović – 17
Asmir Begović – 1
Marko Topić – 1
Minutaža u Kvalifikacijama i baražu za EURO 2012:
Edin Džeko – 1043 minuta
Senad Lulić – 1019 minuta
Emir Spahić – 990
Elvir Rahimić – 978
Zvjezdan Misimović – 942
Miralem Pjanić – 939
Haris Medunjanin – 783
Mensur Mujdža – 764
Kenan Hasagić – 630
Vedad Ibišević – 547
Saša Papac – 450
Asmir Begović – 448
Adnan Zahirović – 410
Boris Pandža – 359
Senijad Ibričić – 331
Adnan Mravac – 226
Sanel Jahić – 218
Safet Nadarević – 180
Darko Maletić – 163
Sejad Salihović – 159
Semir Štilić – 97
Zlatan Muslimović – 71
Ermin Zec – 54
Muhamed Bešić – 39
Minutaža u Kvalifikacijama za SP 2014:
Edin Džeko – 900 minuta
Emir Spahić – 900
Asmir Begović – 900
Vedad Ibišević – 891
Sejad Salihović – 778
Zvjezdan Misimović – 774
Senad Lulić – 691
Miralem Pjanić – 657
Haris Medunjanin – 551
Adnan Zahirović – 500
Mensur Mujdža – 459
Ognjen Vranješ – 450
Avdija Vršajević – 414
Ermin Bičakčić – 360
Ervin Zukanović – 196
Toni Šunjić – 90
Elvir Rahimić – 80
Miroslav Stevanović – 77
Edin Višća – 67
Senijad Ibričić – 66
Izet Hajrović – 49
Zoran Kvržić – 28
Muamer Svraka – 11
Damir Vrančić – 11
(Reprezentacija.ba)
